Sunday, January 20, 2008

Crveni pevac


Niški kvart, odnosno trougao, izmedju uluca Cara Dušana, Vojvode Mišića i bulevara dr Zorana Djindjića se popularno naziva Crveni pevac. Kraj je ime dobio po kafani Crveni pevac na čijem se krovu nalazio limeni pevac crvene boje. Kafana je srušena 1952. godine da bi na njenom mestu bila sazidana stambena zgrada.

Pojava imena Crveni pevac se vezuje za 1934. godinu. Kafedžija Laza Stojiljković, kao zanatlija je promenio nekoliko zanimanja. Najpre je bio berberin, a zatim poslastičar da bi konačno postao poznat po otvaranju kafane.
Jednog dana, dok je farbao vrata i dovršavao preuredjenje poslastičare na uglu Znepoljske i Vojvode Mišića za kafanu, nesrećno upadne njegov pevac u kofu sa crvenom bojom. Čim ga je Laza takvog ugledao, odlučio je da kafani da ime Crveni pevac. Kafanski objekat i crveni limeni petao na njegovom krovu preživeli su rat, kao jedina zgrada koja je odolela bombardovanju ovog prostora u II Svetskom Ratu. Crveni pevac je nakon toga postao simbol sreće i postao zaštitni znak i naziv ovog dela Niša.

Niš, nažalost, spada u gradove koji su najviše puta bili bombardovani u toku rata. Grad je bio cilj bombardera 67 puta tokom četiri godine rata. Prva dva puta su ga bombardovali Nemci. Ostala bombardovanja su organizovali saveznici u saradnji sa Titovim partizanima koji su, pak očekivali da će intenzivno bombardovanje Srbije smanjiti podršku Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini i oslabiti pozicije trupa pod komandom Draže Mihajlovića. Tokom rata su savezničke bombe srušile veći deo Niša i ubile više od 1800 civila a 800 ranili. Nemački gubici nisu bili značajni.


Besomučno anglo-američko razaranje desetina srpskih i crnogorskih gradova, varoši i sela, započeto 20. oktobra 1943. a okončano 18. septembra 1944. godine, uoči Staljinove invazije na Srbiju, jedna je od najvećih misterija naše novije istorije.


Sve je počelo još 1943. godine: prvo bombardovanje Niša


Prva žrtva zapadnih "saveznika" bio je Niš, najveći srpski grad posle Beograda.
Bila je sreda, 20. oktobar 1943. godine. Časovnici pokazuju da je 13 časova i 3 minuta. Nebo je proključalo. U niskom letu, sa zaglušujućim motorima, Nišu se približava nekoliko desetina bombardera.
S pomešanim osećanjima, lebdeći između straha i nade, Nišlije upiru poglede ka plavom svodu iznad grada. Samo koji sekund kasnije neverica prerasta u šok. Zaglušujući huk avionskih motora meša se sa potmulim eksplozijama, koje se čuju sa svih strana.
Iz guste prašine, koja je prekrila ceo grad, čuju se samo vapaji. Najviše iz najsiromašnijih delova grada smeštenih oko železničke stanice, iz Šumadijske, Drinske, Prizrenske, Kajmakčalanske, Šiptarske, Gvozdene i Banjalučke ulice.
Nemački okupatorski objekti u Nišu pretrpeli su samo manja oštećenja.

U prisustvu nekoliko hiljada Nišlija većina žrtava je, posle opela, sahranjena u zajedničku grobnicu. Na svaku humku poboden je krst, a na sredinu zajedničke grobnice stavljen je veliki čamov krst na kome su krupnim crnim slovima ispisane reči:

"20. oktobar 1943."

Na vest o angloameričkom razaranju Niša, koje je usledilo samo nekoliko dana posle moskovske konferencije predstavnika SSSR-a, SAD i Velike Britanije, na kojoj se raspravljalo i o situaciji u Jugoslaviji - u Beogradu su preduzete sve mere za proglašenje uzbune. Železnički saobraćaj je odmah obustavljen. Sa železničke stanice sklonjeni su svi civili, a činovnici Ministarstva saobraćaja poslati su kućama.
Sedam dana kasnije, 27. oktobra u 11 časova, u Sabornoj crkvi u Beogradu održan je pomen nevinim niškim žrtvama. Uz sasluživanje velikog broja beogradskih sveštenika i hora Prvog beogradskog pevačkog društva činodejstvovao je episkop Valerijan, a govor posvećen žrtvama prvog "savezničkog" bombardovanja Srbije održao je Vlada Milutinović, protojerej beogradske Vaznesenske crkve.


Istog dana, u isto vreme, pomen prvim stradalnicima anglo-američkog bombardovanja, koje, inače, nije imalo nikakve veze sa bilo kakvom kopnenom operacijom u ovom delu Balkana, održano je i u Nišu, Kragujevcu, Požarevcu i mnogim drugim gradovima Srbije.

Mesec dana kasnije, krajem novembra 1943. godine, Tito je, na predlog svojih saradnika iz Slovenije, u Jajcu proglašen za maršala. Dva meseca kasnije, 5. februara 1944. godine, on će svojim izaslanicima u Srbiji uputiti depešu koja će više od 50 godina skrivati jednu od najvećih tajni Drugog svetskog rata na našim prostorima. Tajnu - ko je, u stvari tražio, ko predlagao, a ko odobravao najbestijalnije razaranje srpskih i crnogorskih gradova u njihovoj istoriji.
U ovoj depeši Tito svoje poverenike u Srbiji najpre obaveštava da im u specijalnu misiju šalje engleskog majora Džonija Hanikera, člana Britanske vojne misije pri Vrhovnom štabu NOVJ, a onda im od reči do reči kaže:

- Sve vaše želje u pogledu pomoći savezničkog vazduhoplovstva on će dostavljati Savezničkoj misiji pri Vrhovnom štabu NOVJ. Vrhovni štab će pak ODLUČITI da li će predloženi cilj da se bombarduje.

Bombardovanje svih gradova Srbije i drugih delova Jugoslavije, od početka pa sve do kraja ove višemesečne terorističke operacije, bilo je u isključivoj nadležnosti Titovog Vrhovnog štaba.
To je svojim saradnicima u Sloveniji krajem jula 1944. godine otkrio Edvard Kardelj. Evo kako taj deo njegovog pisma glasi od reči do reči:
"Dogovarajte se s Englezima o saradnji njihove taktičke avijacije u vašim akcijama (mitraljiranje kolona, manja bombardovanja konkretnih ciljeva na frontu itd.). Oni na takav način sarađuju u celoj Jugoslaviji. BOMBARDOVANJA GRADOVA I UOPŠTE VEĆA BOMBARDOVANJA ODOBRAVA SAMO VRHOVNI ŠTAB." (Podvučeno u originalu).

Kapitulacija pred Titom: drugo bombardovanje Niša

Ova depeša skida bilo kakvu primesu enigme sa bilo kog potonjeg bombardovanja bilo kog srpskog i crnogorskog grada, ali i sa prvog anglo-američkog mitraljiranja Niša. Na osnovu mehanizma koji je u njoj izložen, najlogičnije je pretpostaviti da Tito za to masakriranje Niša nije tražio nikakvo "pokriće" u željama svojih poverenika u Srbiji, već da je tom prilikkom ispunjavao samo svoje želje.
Da je taj zaključak tačan potvrđuje činjenica da će se Englezi i Amerikanci ubrzo posle slanja ove Titove depeše ponovo obrušiti na Niš. Desilo se to 30. marta 1944. Samo jedna bomba teška 500 kilograma srušila je i u prah i pepeo pretvorila četiri porodične kuće u centru ovog izmučenog grada.
Izvlačenje mrtvih i ranjenih trajalo je punih šest dana. Sedmog dana pored zajedničke grobnice žrtava od 20. oktobra 1943. iskopana je nova kolektivna grobnica. U nju su 7. aprila 1944. spuštena tela 11 Nišlija, a nekoliko desetina preostalih nesrećnika sahranjeno je u porodične grobnice.
- Ja bih razumeo bombardovanje Niša - rekao je opraštajući se od svojih sugrađana okružni načelnik Jovan Barjaktarević - da smo mi zaraćena sila, pa da oni hoće da nas primoraju da kleknemo na kolena i da položimo oružje. Da nas primoraju na kapitulaciju. Pa zar mi nismo kapitulirali i pobacali oružje još onda kada smo se vezali za one koji su ove žrtve i prouzrokovali. Sada mi nemamo pred kim da kapituliramo, jedino ako oni hoće da kapituliramo pred Titom.

Treće bombardovanje Niša

Još žrtve ovog, drugog bombardovanja, nisu bile ni sahranjene, a Englezi i Amerikanci su se ponovo, po treći put, ustremili na Niš. Bilo je to u sredu, 5. aprila 1944.
Prvi znak za uzbunu dat je u 13.30 časova. Sat i po kasnije, kad su svi pomislili da je opasnost prošla, nad gradom su se u borbenom poretku pojavili prvi anglo-američki bombarderi. Brujali su iz pravca severoistoka.
Ovog puta režija razaranja grada na Nišavi bila je još ciničnija. Prvi avioni su obavili Niš veštačkom maglom, a oni koji su stizali iza njih nasumice su, sa visine od tri-četiri hiljade metara, bacali svoj ubitačni tovar. Prvi udar počeo je u 15, a drugi u 15.15, treći, najžešći, u 15.40 časova.
Na bespomoćne Nišlije Englezi i Amerikanci su preko Titovog Vrhovnog štaba izručili 248 bombi, od kojih samo tri nisu eksplodirale. Najlakše su imale 100, a najteže 500 kilograma.
Život je izgubilo 88, a teže i lakše je ranjeno 184 ljudi, žena i dece. U ruševinama su ostale cele porodice. Pored ostalih i porodice Aleksandra Petrovića i Tome Milosavljevića. Poginuli su i osamnaestogodišnji Radomir Ilić iz sela Toponice i trinaestogodišnji Miroslav Miloradović.
Srušene su desetine porodičnih kuća i javnih zgrada. Bombe su padale čak i po gradskom groblju. Naši "saveznici i oslobodioci„ nisu poštedeli ni Sabornu crkvu, njen ikonostas, pevnicu i oltar.
Nemački objekti opet su ostali čitavi.
- Dojučerašnji naši saveznici - izjavio je predsednik niške opštine Jovan Čemerikić - svojim bezumnim držanjem i grubim terorističkim napadima iz vazduha u crno zaviše ovaj grad. Stvoriše mu oreol mučeništva. Pobijeni svet je većinom sirotinja.

Nakon ovih bombardovanja Niša usledila su i brojna bombardovanja Beograda od kolih je najpoznatije i najkrvavije uskršnje.

Pored Niša, kojeg su razarali čak 15 puta, i Beograda, na koji su se obrušili 11 puta, Englezi i Amerikanci su, po Titovom odobrenju, istraumirali i masakrirali praktično sve veće gradove i naselja po Srbiji i Crnoj Gori.
Kraljevo su mitraljirali šest p uta, Podgoricu, Zemun i Alibunar četiri p uta, Novi Sad tri p uta, Smederevo, Nikšić, Ćupriju i Popovac kod Paraćina po dva puta.
Na njihovoj meti našli su se i bespomoćni civili Sremske Mitrovice, Rume, Velikog Bečkereka, Kruševca, Peći, Kragujevca, Kovina, Pančeva, Velike Plane, Bijelog Polja, Prijepolja, Kuršumlije, Prokuplja, Vučja, Lebana, Grdelice, Podujeva, Raške, Stalaća, Mitrovice, Prištine...
Ovim rušenjima je Srbija slomljena i omogućen je Titov dolazak na vlast.

Ko je bombardovao Niš 20. oktobra 1943?



B24 bombarder

U prvom savezničkom bombardovanju Niša je poginulo oko 700 ljudi- preko 150 radnika samo u Železničkoj radionici u Nišu. Ovaj masakr je sprovelo više desetina bombardera 446., 447. i 448. bombarderske eskadrile - 321. bombarderske grupe - 12. vazdušne komande - Ratnog vazduhoplovstva Sjedinjenih Američkih Država.

Prenosimo izvode originalnih letačkih dnevnika pilota koji su učestvovali u toj akciji. U njima se ne pominje kolateralna šteta i civilne žrtve. Zvanični cilj akcije je bila niška železnička stanica.



-----------------------------------------
OCT 20 1943

MEDITERRANEAN THEATER OF OPERATIONS (Twelfth Air Force): In Italy, XII
Bomber Command B-17's, B-26's, B-25's and P-38's bomb the Rome-Casale landing
ground, Marcigliana and Cerveteri Airfields, railroad bridges at Montalto di
Castro, Grosseto, and 13 miles (21 km) SE of Orvieto, and the marshalling
yard at Nish, Yugoslavia obstructing the Belgrade-Sofia line;

-----------------------------------------

446th BS Mission Summary: Squadron Mission 115

TARGET: South Marshalling Yards, Nis, Yugoslavia. DATE: 20 Oct 1943

Type of Bombs: 250# Demolition. 446th Planes: 12

MAJOR SCHWANE led the formation and very good coverage was obtained on both
locomotive sheds and tracks. Many large fires were observed, one with smoke rising in
the air to 5,000 feet. Six explosions were seen, including one from the locomotive shed
described as terrific. Fires and explosions were observed among rolling stock. The north
marshalling yards were reported well hit by P-38’s dive bombing, who also hit two
enemy aircraft and set them on fire at Skoplje. No flak or fighters. Group reported that
this was the most perfect bombing the Group has yet done.

Schwane, Henry H., Maj, pilot, Commander



-----------------------------------------

447th BS War Diary: 9 of our planes and crews participated in a raid on Nis M/Y in
Yugoslavia. The target was well covered. No E/A or AA was sighted. All our planes
returned safely. S/Sgt. James E. Harter had a close call while on the mission. He
received a slight wound from a bullet which went “thru” the nose of the ship. Today’s
mission was the 50th for Capt. Seel. It was the 40th for S/Sgt. Perpich and concludes his
tour of duty. He is being relieved after a tour of 40 missions because of the exceptional
number of harrowing experiences he has had in combat. On three different occasions his
plane made one-engine landings.

Wednesday, 20 October 1943 (continued)



Harter, James, E., S/Sgt, bombardier Seel, Peter B., Jr., Capt, pilot

Perpich, Joseph G., S/Sgt, gunner



-----------------------------------------

447th BS: War Diary of: Stephenson, Henry W. "Steve", 1Lt, pilot (mission 37)

TARGET: Nis Yugoslavia 3:35 250 lb. Bombs.

Plane 512: Lt. Stephenson, Lt. Miller, S/Sgt Brown, S/Sgt Fiorello, S/Sgt Gregory, Cpl
Reilly, Cpl Leon

“Very good coverage on both locomotive sheds and tracks. Many large fires were
observed with smoke up to 5000 ft. Six explosions were seen, one from locomotive shed
described as terrific. No flak.”



-----------------------------------------

447th BS: War Diary of: Williams, William T., 1Lt, pilot (mission 43)

“Marshalling yards at Nish, Yugoslavia was today’s target. The 38s put up twenty-four
ships to dive bomb a RR yd on the North side of town that had three hundred freight cars
in it. Our RR yd on the West side of town had six hundred cars in it. Sixteen additional
P-38s for escort. As we passed over Skoplje we flew right over a JU88 and two fighters.
Some of the gunners got shots at them but no claims were put in. No flak at the target
and good bombing. Thirty-six ships made the trip.”


-----------------------------------------

448th BS War Diary: Mission # 108 (143): At 10:55 36 planes off to bomb M/Y’s at
Nis, Yugoslavia, dropped 283 x 250 bombs at 13:02 from 11,000 feet and returned at
14:35. Very good coverage on locomotive sheds and track, many fires seen, 1 large
explosion and 6 small ones, fires among rolling stock. Escort of P-38’s with bombs hit
the field N of the yards and caused fires and destroyed 2 E/A on the ground. Many truck
convoys on the roads also train movements. No flak. Weather: CAVU at target. F/L:
Culp.

Culp, Merle H., Capt, pilot



-----------------------------------------


1 comment:

Anonymous said...

Sve pohvale za ovaj tekst od družine sa crvenog pevca.